Ma jasno je meni da „koronarna“ situacija lupa na svačiju psihu. Da osobne frustracije izlaze na površinu, da je fitilj sve kraći, da se lažiraju novčanice kako bi se čovjek prehranio i da je ovo idealna prilika da se recimo nekoga gurne pod tramvaj.
Iskarikirat ću. Nalazite se usred bijelog dana na tramvajskoj stanici. Tamo ste s partnericom ili partnerom. Pričate o tome hoćete li ručati grah varivo ili špagete bolonjez kada se vratite kući. Dolaze dva klinca od 19 i 20 godina, primijetite da im je dosadno i da su došli provocirati. Kreću vas vrijeđati, prešutite. Nastavljaju vas vrijeđati, vaša partnerica ili partner im uzvrati ili im uzvratite vi. Krene naguravanje. Gurnu vas prema tramvajskim tračnicama, padnete, naiđe tramvaj i vuče vas nekoliko metara sa sobom. Čujem neki dan: “A kao da je to nešto neuobičajeno”. (?!) Slučaj završi na sudu. Razigrani dječaci pušteni su braniti se sa slobode. Zasigurno je „koronarna“ situacija utjecala na njihovu psihu i najvjerojatnije je da im nedostaje naguravanje s prijateljima. Shvaćam, jadni moji dječaci, ovo im razdoblje zasigurno nije lako, jer teška su vremena. Razumije to i barba sudac kopajući svoj nos i stavljajući “blago” u usta. Shvati prethodnu rečenicu kako želiš. Bacanjem pod tramvaje za psihičko blagostanje! U razloge zbog čega su bačenu ženu napali, ovim putem ne želim ulaziti, to je jedna cijela kompleksna tema za sebe, a i ima vremena, je li tako? Kao što ima vremena i za naše dječake, mladi su još! Kaže dalje, Hrvatice su trebale dobiti jeftinije uloške i tampone.
Nekim djevojkama ili ženama, ako uopće imaju mogućnost kupnje, uložak mora trajati cijeli dan („Hello darkness, my old friend“ i ljupki pozdrav studentskim danima), pa mi se ovaj prijedlog posebno posvidio. Ali, što se tu ima svidjeti i ne svidjeti, ne bi li tako jednostavno trebalo biti? A ne, prevarili ste se, prijatelji moji, za to isto ima vremena! Vlada je odbila smanjiti porez na monstrualne, pardon, menstrualne potrepštine, moguće da je to i dijelom zbog „koronarne“ situacije. Jasno, novac će se utući u nove, važnije „projekte“, koga briga što neke žene trenutno nemaju za te iste potrepštine, upravo zbog iste „koronarne“ situacije. Je li ovo primjer zanemarivanja žena? “Ne znam”, slobodni ste procijeniti sami.
Ma, ima vremena, pomalo, ako ste i do sada plaćale, još ćete malo, što ste graknule?
Za one koji žele znati još više, seksualno uznemiravanje i nasilje odlazi u zastaru u slučaju ako žrtve ne prijave to što im se dogodilo/događa u roku od tri mjeseca. Trebalo je doći do izmjene zakona koji takvo što određuje, prema kojoj bi se spolno uznemiravanje procesuiralo po službenoj dužnosti, a ne po već spomenutoj prijavi u već spomenutom roku. Predstavnici nas, velikih zapadnjaka širom otvorenog uma, naša hrvatska Vlada, odbila je taj prijedlog jer „česte izmjene zakona nisu u skladu s preporukama“. Naravno, na ovome se aktivno radi, pregovara i ima vremena, pomalo, odnija vrag prišu! I ostale institucije isto ne moraju žuriti (što se ponekad događa i zbog strukture institucija), imali smo se prilike uvjeriti na slučaju dvogodišnje nasmrt premlaćene djevojčice pod imenom Nikoll, kako ima vremena. Pasivni hrvatski mentalitetu, često omotan bešćutnošću, lomiš mi srce.
