RAZGOVOR S PAMELOM PERKIĆ: „S tuđim predrasudama o meni se ne nosim. To je njihov teret, I have enough of my own to carry”

Pamela Perkić. Za ovo ćemo ime još sigurno dosta čuti. Bez dlake na jeziku, hrabra i duhovita, otvoreno progovara o problemima u našem društvu i voljna je svojim angažmanom na društvenim mrežama potaknuti ljude na promjenu. U razmišljanju, perspektivi, odnosu prema sebi i drugima…

Već dugo virtualno nisam zamijetila nekoga tko razmišlja toliko slično meni, a tko to glasno, humoristično i jasno sroči i izgovori. Nije joj problem ni javno prozvati komentatore na društvenim mrežama čiji komentari nemaju veze sa zdravom pameti. A tko je ova djevojka? Pamela je čak i imenom neuobičajena Hrvatica, 29-godišnja body positivity aktivistkinja ambiciozna u svojoj namjeri, osjetljiva na nepravdu i tuđe prosuđivanje, a njeni video klipovi na Instagram profilu Grof Darkula postali su totalni hit! U jednom svom urnebesnom videu čak je i PR savjetnica Zoranu Milanoviću. Ako osjećate da vam je potrebno „nabildati“ samopouzdanje, a velika većina nas ima takvih dana, i pritom se dobro nasmijati, samo navratite na njen Instagram profil. Živjela je u „Amerikama“, pa Belgiji (što se osjeti u njenom širem pogledu na život i svijet, ali i simpatičnom čestom korištenju engleskog jezika), a sada je koronarno „zaglavila“ ovdje, što je meni idealna prilika za popričati s njom. Pročitajte kako je tekao naš razgovor u kojemu dlačica na jeziku nije bilo.

Pamela, daj mi, molim te, reci koja te izjava zadnja razljutila.

„Nisu svi muškarci takvi, samo ne uspijevamo čuti toliko o onim dobrima.“

Grof Darkula Instagram je profil koji hrabro i osmišljeno progovara o važnim pitanjima i ujedno ohrabruje „različitei senzibilizira javnost. Tko stoji iza Grofa? Daj nam barem neki hint… Stoje li iza tog profila možda mlade stručne osobe iz određenih područja poput psihologije i prava?

Svi hintovi su već vani, samo nas se treba pažljivo pratiti. 😉
Grof je jedan tim mladih ljudi koji se temeljito i aktivno bori za određene promjene i progovara o onome o čemu većina ne progovara. Sve što se objavljuje je odrađeno „profesionalno”, promišljeno i s ljubavlju. To je sve što za sada mogu reći.
..

Kako komentiraš postupak liječnika iz KBC-a Rijeka koji su odbili napraviti inducirani porod Zorici Zrile nakon što su joj saopćili da njeno dijete neće preživjeti i uputili je u Sloveniju? Po tvom mišljenju, jesu li kromanjonci bili otvoreniji i suosjećajniji od ovakvih pojedinaca koji obitavaju u našem društvu?

Nije dosta što nosiš bol gubitka djeteta (za koje je vjerojatno već bila pripremljena i sobica), nego još nosiš to isto mrtvo dijete „okolo sa sobom”. To je društvo i sustav u kojem živimo. Iako se čini vrlo jasno što je ovdje pogrešno, a što ispravno, pojedinci/grupice se izdignu iznad, te kreiraju zakon koji ne služi građanima ili služi selektivnim grupama. Kada se istupa protiv ovakvih stvari, onda se postavlja pitanje: „Što mi to želimo, pa imamo sve?” i upliću se nekakve vjere, kažem „nekakve vjere“ jer smo kao vjernici vrlo licemjerni. Moje osobno mišljenje je da liječnici rade najbolje što mogu te su im ruke vezane (opet ridiculous) od strane nekoga tko nema pojma o situaciji. With that being said, ovo nije jedan od takvih slučajeva, te mi nije jasno kako netko može biti toliko „hladnokrvan”. Ponavljam, ovo je moje osobno mišljenje i ja se nisam našla u takvoj situaciji da mogu suditi nekoga, ali mogu definitivno „take a note how not to be“ ako se i nađem u određenoj situaciji.

Tko te posebno nervira u svom stavu prema onome što bi odrasla žena trebala ili osobe homoseksualne orijentacije ili primjerice manjine u Hrvatskoj? Ili kako bi trebalo odgajati dječake i djevojčice? 

Muškarci hahaha!
Interesantno kako kada pročitaš ovo pitanje samo mi bijeli, „cis“ muškarci padaju na pamet, što govori mnogo. „Šalu” na stranu, možda me čak više nerviraju ljudi oko mene/laici koji se „ne paćaju” u te poslove i misle da takva mišljenja nisu mnogobrojna. To je zapravo ono što je toksično i ne generira promjenu. Možda ovo nije odgovor koji si očekivala (ili si očekivala određeno ime), ali toliko često čujem takve stvari i od toliko ljudi, da ih jednostavno ne mogu pamtiti i ne želim zadržavati u sebi.

Foto: Instagram

Ponudit ću ti tri osobe. Sve su imale sjajne izjave. Da možeš birati, s kim bi sjela na kavu i „pročavrljala– Hrvoje Zekanović, Željka Markić ili Marin Miletić?

Moram ti biti kompletno iskrena, ne pratim toliko politiku. Politika SAD-a mi je iznimno zanimljiva, ova naša – ne znam… Tu sam, pa znam što se događa, ali uvijek za sebe kažem da imam određeni broj živaca, tako da ih štedim gdje god stignem.
Zbog toga, iskreno, stvarno ne bih ni s jednim! Ne volim ispijati kave ni u privatnom životu, osim ako znam da je plodonosna. Ako baš moram izabrati od ovo troje, MM mi je bio razrednik,  „nasjedila“ sam se s njim, pa možda Zekanović. Vjerujem da bih mogla pronaći neku zajedničku točku za raditi na njoj.

Imaš li podršku obitelji u ovome čime se baviš? Jesu li i oni utjecali na to da si danas otvorena, hrabra i osjetljiva na nepravdu?

Ja imam podršku moje mame, koja mi je ujedno i najveća inspiracija, što god da radim! Ona i moja obitelj su definitivno razlozi zašto sam otvorena i hrabra, mada sam sada čak manje nego nekada, 😉 osjetljiva na nepravdu sam bila oduvijek, ne znam… To je jedna od onih osobina s kojima se opisuješ od najmlađih dana. However, moja mama i njena bezuvjetna ljubav i podrška me definitivno motiviraju za sve!

U jednom svom videu na Instagramu već spomenutog Grofa osvrćeš se na poklone i pitaš se zašto se ne daju pokloni u sljedećim situacijama: „Evo ti poklončić jer si ostala sama i sretna. Evo ti poklončić jer imaš muda suprotstavljati se ljudima. Evo ti poklončić jer si izašla iz depresije. Evo ti poklončić jer ideš na terapiju. Po tvom mišljenju, zašto se uglavnom ne drži do tih postignuća u čovjekovom životu? Zašto je to i dalje tabu?

Hahahaha, bome si me slušala i citirala! I am very honoured! Zato što je ženin uspjeh viđen ako joj je privatni život uspješan (muž, obitelj), dok je muškarac uspješan ako je uspješan u poslovnom svijetu (promaknuće, novac). To zastarjelo razmišljanje je jedan od načina na koji uzdržavamo patrijarhat. Patrijarhat, potpomognut konzumerizmom i kapitalizmom, uzdržava te određene uloge koje moramo zadovoljiti i koje su jedine cijenjene. Kako smo mlada država, na našem području je to još izrazito naglašeno, te se još lovimo za ostatkom svijeta koji već pomalo napreduje po tom pitanju.

Na čemu kao društvo trebamo čim prije poraditi?

Ufff, dosta generalno pitanje. Zavisi na kojoj fronti i po kojem pitanju. S obzirom na to da je pitanje generalno, dat ću ti i generalni odgovor. Još imamo JAKO puno raditi na prihvaćanju jedni drugih, razumijevanju i učenju o različitostima, te prihvaćanju da svačiji život nije naš život. Time mislim, da ono što je ispravno za nas/po nama, nije ispravno za svih oko nas. Također, na podržavanju jedni drugih, jer mjesta ima za svih. Najviše od svega moramo raditi na ljubavi prema samima sebi.

Na koji se način nosiš s vlastitim predrasudama o svijetu oko sebe, a na koji s tuđim predrasudama o tebi?

Donedavno, nikako. Ako ne razmišljaš o nečemu, onda to ne postoji jel’, takvog mentaliteta je većina nas. „Imam posla i ne stignem se baviti tim stvarima”, svima poznata rečenica. Sada si osvješćujem vlastitu privilegiranost, predrasude koje imam i koje mi je društvo postavilo te se AKTIVNO i SVAKI dan pitam zašto ih imam, zbog čega se javljaju i mijenjam ih s drugačijim mislima. To radim tako da učim, slušam, griješim i ispravljam, čitam, preispitujem i razgovaram.
S tuđim predrasudama o meni se ne nosim. To je njihov teret, I have enough of my own to carry.

Foto: Instagram

Ponosno pokazuješ svoje tijelo na Instagramu, usprkos tome što nemaš kupaonske pločice na trbuhu i jedna si od rijetkih osoba na ovom području koja za to „ima muda. Koliko ti je trebalo vremena da se odlučiš na taj pothvat i jesi li isprva imala otpore prema toj odluci? Što bi poručila tinejdžerici koja se ne osjeća ugodno u svome tijelu zahvaljujući uvriježenim društvenim normama?

JAAAAKO dugo! Može se odskrolati do prve slike gdje uopće pokazujem pupak. Imala sam otpora jer nisam voljela i prihvaćala sebe 100% (i dalje radimo na tome!). Tuđe je uvijek bolje i moje tijelo ne zadovoljava određene norme, pa zato i ne bi trebalo biti prikazivano u svim svjetlima. Užas kad si ovo ponovim i napišem!
Toliko toga sam htjela i nisam napravila, to vrijeme i te stvari su mi nepovratne. Da ne pričam koliko razmišljanja odlazi u to odgovaranje samoga sebe da budeš svoj i jednostavno tužne činjenice da ne voliš sam sebe. I takav povrijeđen tražiš ljubav okolo. Then I said: „F*** it!”. Svi se osjećamo isto i ako ja mogu biti sama svoja inspiracija možda mogu potaknuti i druge na isto. Odlučila sam raditi na sebi i prihvaćanju same sebe. Kada shvatiš da su sve mane „made by man” (u ovom slučaju mislim human kind, ne samo muški rod, mada hm hm…;)) i da svijet profitira od toga da se ti ne voliš, počneš guliti sloj po sloj i otkrivati gdje i kako si oštećen i kako ispraviti da i ti zaslužuješ sve što zaslužuje i osoba koja je „savršena” po svim normama društva.
Sama sebi bih poručila da će vrijeme proći i tako i tako. Doći ćeš u ovu točku (npr. 29 godina)  either way. Možeš do nje doći sretna, živeći život punim plućima ili se skrivati i biti nesretna. Također, ljudi koji su ti sada bitni neće ti biti bitni za 10 godina. Standardi ljepote će se isto promijeniti, zato ne gledaj ono trenutno nego tragaj za onim što će tebe ispuniti i činiti sretnom!

Da sam ja Netko…

…škole bi rekonstruirale svoj kurikulum da uključuje stvari koje su nam zapravo bitne za život (seksualna edukacija, emotional development, duhovnost, kreativnost, komunikacija, ekološka održivost…), te bismo svi bili potaknuti da istražujemo (sebe) ranije i do koje god godine želimo! Radilo bi se tri do četiri dana u tjednu po maksimalno pet sati. Svi bismo kao društvo i zajednica radili na prihvaćanju, suradnji, razvoju, psihičkom i emocionalnom zdravlju i brizi prema planeti i prirodnim izvorima.
Ovo su samo neke stvari „of the top of my head“. Pitanje je toliko opširno i zahtjeva jako puno razmišljanja i kreativnosti, te si me čak uhvatila malo nespremnu. Toliko često razmišljam kako popraviti trenutno stanje i kako ja mogu poboljšati svoj učinak kao pojedinac, da ni ne znam kako bi izgledalo „idealno“. Ono što mogu sa sigurnošću reći je da bi muzika svirala 0-24 i svi bi na plaži ispijali koktele at some point in time.

Nedavne objave:

Sestre Una i Ena svojim radionicama svjesnog jedenja „Mind Food” mijenjaju percepciju prehrambenih navika modernog čovjeka

Zamislite da ste u prirodi, nalazite se za predivno uređenim stolom, sjedite na zemlji, u neposrednoj blizini čujete ptičice, netko vam stavlja povez na...

Sudar mikrosvemira – Svijete, odabrala sam da te volim, iako mi se često baš gadiš

Meni je u mom mikrosvemiru superiška. No, svakodnevno se taj mikrosvemir susretne s drugim mikrosvemirima. Nerijetko se sudare, a znate kako to biva sa...

RAZGOVOR S ASTROLOGOM URANOVIM DJETETOM ILITIGA KBZ-om: „Brzo mi je postalo naporno objašnjavati da astrologija nije ćiribu ćiriba, pa sam počeo lagati da radim...

Sve vam je počelo dok sam bila tamo negdje u nižim razredima osnovne škole. U sklopu jednog Večernjaka poklonili su tablicu s izračunom podznaka,...