Ovo definitivno nije „uobičajen“ čovjek i ovo definitivno neće biti klasičan intervju. Neće biti ni pretjerano dug jer Nikola je vrlo kratak i jasan. Čovjek je to koji je živio život svjetski poznatog trenera, trenirao reprezentaciju Azerbajdžana, Etiopije i Turske, na temelju svojih izvrsnih rezultata stekao je iznimno bogatstvo, putovao je, istraživao… Netko bi možda rekao da je živio život punim plućima. Nekako mislim da se on danas s time ne bi složio. Jer, upravo tako on živi tek danas. Bez zdravstvene iskaznice i zdravstvenog osiguranja, bez susjeda i tople vode, udaljeno od civilizacije, ali na moje pitanje kako živi i kako se osjeća baš sad, u ovom trenutku, odgovara: „Ispunjeno. Na pravom mjestu u pravo vrijeme“. I zaista mu vjerujem.
Prije skoro šest godina, sav novac koji je imao podijelio je bliskim osobama, odrekao se svega i odlučio preseliti u Kokočak, blizu Orahovice… Kaže da postoji konkretna točka dolaska u dubinu šume Parka prirode Papuk, a to je 4. studeni 2014. godine. „Bilo je to nakon pobjede na Istambulskom maratonu s mojom najboljom atletičarkom etiopskog podrijetla i turskom putovnicom Elvan Abeylegesse“, prepričava. Nadodaje kako se nije dogodio zaokret u njegovom životu koji je vodio preseljenju na Papuk, već je to bila težnja cijelog života, „ustvari bolje rečeno odrastanja“. Kaže kako je oduvijek znao da će živjeti u prirodi, na osami, sa što manje ljudi i u starinskoj kući od drveta. Dakle, Nikola nije tada poludio, kako neki smatraju, nego je napokon ispunio ono o čemu je cijeli život sanjao. Zašto ga smatram junakom našeg doba? Jer je bio dovoljno hrabar ići “kontra struje”, slušati svoju intuiciju, razdijelio je bogatstvo koje je sam stekao drugima, usprkos predrasudama i prozivkama nastavio je živjeti po svome, ne čineći nikome ništa loše, već dapače, čak je i u šumi stvorio održivu priču ne samo za sebe, već i za druge. Vjerujem da mu na tome svemu mnogi zavide. U svijetu u kojemu se „traži“ da budemo što sličniji, za mene je junak svatko tko ostaje „različit“.
Što su na njegovu odluku rekli njegovi najbliži? Pa, nisu baš bili oduševljeni, kao što nisu ni trenutno, ali i dalje su ostali uz njega, jer ionako znaju da on nije predodređen za „prosječan“ život. Od tada, pa do danas, mnogo se toga promijenilo u Nikolinom životu. Zanimalo me je li „olabavio“ stavove u odnosu prema materijalizmu i pustinjačkom, samačkom načinu života. „Percepcija je ostala ista, ali da bi zadržao zdrav razum i ostao u ovoj materijalnoj iluziji, morao sam se vratiti nekoliko koraka nazad sa spoznajama svih tih znanja“. Upoznao je Zoranu, svoju djevojku i stvorili su farmu iz koje je nastao projekt Shumska farma. A ona funkcionira na način da se putem webshopa prodaju eko proizvodi koje sam uzgaja poput voća, meda, orašastih plodova, jaja, gljiva i životinja te proizvodi OPG-ovaca i ostalih proizvođača organske hrane. Posao mu ide dobro, narudžbe ne prima samo kod nas, već i iz inozemstva, dok za novac kaže da ga smatra energijom. Hrana koju sam proizvodi u sebi ne sadržava antibiotike, hormone, pesticide, pa je ljudima posebno zanimljivog okusa na kakve nisu baš navikli.
Zanimalo me, koja je njegova definicija slobode. Usmjerio me na svoju Facebook objavu u kojoj je pisao baš o toj temi:
Najveće blago i spoznaja koju sam dobio prvih mjeseci samoće u šumi, bila je spoznaja potpune slobode. To saznanje, kao i još mnoga druga dovele su me do granice ludila jer su paradoks i kontradiktorne svemu što smo naučili tokom života. Bilo je potrebno oguliti sva znanja i sve obrasce da se prava sloboda može prihvatiti. Došavši ili bolje rečeno vodeći do tih saznanja nalazite se u momentu života gdje prestajete odlučivati ili možda još bolje rečeno kad prestanete birati. Pa prema tome prava definicija slobode je kad nemate izbora ali svojevoljno, mada je to kontradiktorno jer ustaljeno je govoriti o tome kako je prava sloboda, sloboda izbora. Ukoliko gledamo iz perspektive Boga koji sve zna, mi nemamo izbora i sve postaje milina i Bog nas vodi kroz život, a mi se samo trebamo prepustiti i zahvaliti na svakom trenutku koji nas snađe bio on dobar ili loš iz naše perspektive, jer Bog nije glup i vodi nas na zadnju destinaciju ovog puta točno tamo gdje ćemo završiti misleći da mi sami to biramo. Na kraju možemo ponoviti da je izbor samo naša pomisao o mogućnosti biranja jer on iz Božanske perspektive ne postoji i samim time ta spoznaja dovodi do potpune slobode i zahvalnosti u svakom momentu i svakom trenu življenja.
Privukao je veliki interes medija jer je mnogima priča ovog 45-godišnjaka neshvatljiva. Tako je gostovao i u emisiji koju gledaju ljudi diljem svijeta, a koju vodi Ben Fogle – „Ljudi od divljine“. Bilo mi je posebno zanimljivo to da se maknuo od civilizacije, od ljudi, da bi gledatelji iz cijelog svijeta potom došli k njemu. Odgovor na pitanje kakvo je to iskustvo bilo za njega nisam dobila.
Ali, sve je to zbog trenutne okupiranosti obvezama, koje i njega, kao i sve nas, sustižu. U pripremama je radionica na temu održivosti, a za njih kaže: „Radionice će biti bazirane na našem iskustvu, usponima i padovima, pogreškama i pobjedama u kompletnom konceptu samoodrživosti kojim se bavimo, uz pregršt poznatih predavača“. Jedna od njih bit će i „Radionica organskog vrta“ 19. lipnja na njegovoj farmi.
