U moru Instagram (gastro) profila koji su polako, ali sigurno počeli nalikovati jedan drugome (tužno, ali često je to i recept za uspjeh) pronašla sam jedan biser u školjci tog ogromnog mora. Pratim Anitu Karaman i Možeš se udat’ već neko vrijeme. Mogu vam reći da baš uživam. Neopterećeno, nepretenciozno, jednostavno, prozračno, šareno, hranjivo, s velikim znanjem, uz dozu šarma.
Slično razmišljamo Anita i ja, i moram priznati da mi je bilo jako zanimljivo napokon pronaći nekoga tko spravlja obroke na sličan način. Da su cjeloviti, puni sezonskih namirnica, kratkog vremena pripreme, a uz to fini da ti sline kapaju. Anita je inače poslom pretrpana arhitektica koja svoju anti-stress zonu pronalazi u pripremanju i konzumiranju hrane. Kaže mi:
Hrana je za mene jedno od elementarnih sredstava življenja ispunjenog života; potreba dovedena do promišljenog i kompleksnog kreativnog čina.
Zamolila sam je da za potrebe ove rubrike na blogu izdvoji nekoliko primjera marendi za posao sa sezonskim namirnicama (jesen/zima), te da podijeli s nama svoje aseve iz rukava, što se pripreme takvih obroka tiče. I kod toga me totalno razoružala jer se žena skroz potrudila, tako da je nemojte štediti s komplimentima nakon čitanja. 😉
Ali, prije nego što predam riječ Aniti, evo još nekoliko crtica iz njenog života – osim marendi na poslu, doručak uz šalicu kave njen je omiljeni dio dana uopće. Upitala sam je (s obzirom da joj se Instagram zove Možeš se udat’, što je krilatica koju je čula nebrojeno puta) pita li je se kada će se i želi li se uopće udati.
Nitko me više ništa ne pita, mislim da su digli ruke od mene. 😊 Ne zamišljam se u braku, zamišljam se sretnom. Moja maštanja ne sačinjavaju socijalni obrasci, obredi, stvari koje bih trebala odraditi ni checkliste. Ako se ipak jednog dana nešto poput braka uklopi u moja maštanja, nemam ništa protiv, dapače.
Vezano uz Hrvate, marende za posao i osviještenost po pitanju hrane, Anita misli kako Hrvati većinom nisu osviješteni, o čemu najbolje svjedoči veliki broj loših pekara, količina pojedene ribe per capita na godišnjoj razini i broj pretilih ljudi – u čemu prednjačimo u Europskoj uniji. „Također mislim da su svi, ne samo Hrvati, pokleknuli pred bilo čim što iziskuje malo truda“, kaže.
Da, ne mogu se više od ovog složiti s Anitom. Zato, pročitajte njene naredne retke, ne sumnjam da će vas inspirirati za neke nove, bolje i zdravije navike. 🙂
Foto: Anita Karaman; sezonske namirnice
Jesensko-zimsko marendavanje
(Anita Karaman)
Ljeti je lako, u izobilju rajčica, krastavaca, paprika, tikvica i patlidžana.
Sva mudrost sezonskog marendavanja svedena je na savršeno zrelu rajčicu i nekoliko zrna krupne soli uz komad sira i pancete. Kad sezona prođe, a jedine dostupne rajčice su one plastične s polica trgovine, vrijeme je za promjenu plana. Možda i nije, ako su vam nebitne stvari o kojima ja mislim od vremena kada sam osvijestila okusne pupoljke.
Svakodnevno pripremam hranu već godinama. Većina namirnica koje koristim u izvornom su obliku, prerađenu hranu ne kupujem često. Moj tjedni raspored je prekrcan, ali bitno mi je da svaki dan jedem dobro. Puno radim, a marenda koju ponesem na posao obično je najveći obrok koji pojedem u danu, a time i najvažniji. Više je to ručak, nego marenda. Možda mi olakšava činjenica da doma nemam troje djece koja očekuju da im nešto pripremim kad se vratim s posla. U vlastitu obranu, godinama sam pripremala obilnu uredsku marendu peteročlanoj arhitektonskoj posadi na ograničenom budžetu, u vrlo ograničenom vremenu pauze. Vjerujem da mi to donekle daje legitimitet.
Zašto mi je marenda toliko važna i zašto se budim ranije da bih skuhala brokulu koju ću ponijeti na posao?
Na početku i kraju svega stoji ogromna ljubav prema hrani. Ako vam je svejedno što ćete pojesti, teško ćete razumjeti u čemu je kvaka. Bez strasti će i ogromna želja za sezonskim hranjenjem, zdravijim životom, održivošću i ostalim pomodarstvima minuti. Naravno da je zdravlje bitno, kao i odabir uzgoja ili kupovanja hrane kojoj znate podrijetlo, koja nije tretirana litrama kemikalija i potom transportirana na nemoguće udaljenosti. Sve je to važno, ali sva moja aktivnost proizlazi iz čiste radosti kuhanja i jedenja.
Foto: Anita Karaman; inspiracija za marendu
Ne morate biti ekstremni poput mene: čitam o hrani, mislim o hrani, pišem o njoj i veselim se svakom obroku. Nekome je nevjerojatno da kuham sama sebi i tome posvećujem puno vremena. Jednostavno je – dobar pjat jedno je od mojih velikih malih životnih zadovoljstava koje si mogu priuštiti svaki dan. Odgojena sam u obilju svježe ulovljene ribe, dobrog mesa i povrća uzgojenog u djedovom vrtu. Hrana i priprema hrane me uzbuđuju. Moj gastro vokabular određen je rano i građen do danas.
Ako niste bili te sreće, dovoljno je da razumijete puninu okusa koju sezonska, lokalna namirnica nudi u odnosu na nešto što je putovalo preko oceana da bi dospjelo u obližnji supermarket. Ne moramo pritom ni razmišljati o svim stvarima kojima je rikula u paketiću „oplemenjena“ kako bi preživjela taj put. Uberite rikulu u nečijem vrtu i vidite koliko će joj trebati da uvene.
Istovremeno, bavljenje hranom pokušavam svesti na najjednostavniju moguću razinu. Ako previše komplicirate, izgubit ćete puno dragocjenog vremena i volju za kuhanjem, ali i nešto važnije: namirnicu. Kada imate svježi sezonski proizvod, potrebno mu je vrlo malo da zasja. Tu dolazimo do potencijalnog neslaganja – ja zaista, odmalena, uživam u „zdravim“ stvarima. Nema tog McDonald’sa za kojim bih posegnula prije povrća svake vrste, salate, ribe, grahorica i ostalih divota.
Lako je tako, znam.
Da se razumijemo, nisam mršavica i beskrajno uživam u raznim vrstama hrane, ali osnovni bazen moje prehrane je Mediteran, kako geografskom predodređenošću, tako i vlastitim izborom. Ukratko, ako spoznate ljepotu mediteranske jednostavnosti pripreme hrane, izbjegavate cjeloživotnu patnju beskonačnog odgovaranja na isto pitanje, svaki dan: „Što ću danas jesti?“
Foto: Anita Karaman; inspiracija za hranjiv i cjelovit obrok
Ako još uvijek imam vašu pažnju, rado ću s vama podijeliti način na koji gradim svoje obroke u jesen i zimu. Nema recepta ni gotovih rješenja, sami morate pronaći svoj put. Ako ga ne želite tražiti, to je potpuno u redu – pretpostavljam da vas ovo zanima ako je hrana nešto što vam je bitno u životu.
Moja metoda izgleda ovako:
- Nemam tjedni plan kuhanja; subotom na tržnici kupujem sezonsko povrće koje mi se svidi i na temelju toga gradim svakodnevni jelovnik. Obično o dnevnom obroku razmišljam najranije dan prije.
- Uvijek u frižideru imam povrće koje mogu jesti sirovo, kao i fermentirano ili ukiseljeno povrće. Ako nemam vremena, to mi je dovoljno za složiti dobar obrok. Zelena salata, sirova cikla ili mrkva, kiseli kupus, ukiseljene paprike i krastavci nešto su bez čega ne mogu zamisliti tjedan.
- Povrće koje termički obrađujem ću skuhati ili ispeći. Kuhano povrće začinit ću dresingom od maslinovog ulja, češnjaka, peršina, soka i korice limuna, soli i papra, dok ću se s pečenim povrćem slobodnije poigrati sa začinima.
- Blitvu, špinat, brokulu, cvjetaču i kelj najčešće ću skuhati. Treba im nekoliko minuta u slanoj kipućoj vodi, dok s mladom blitvom i špinatom kuhanje traje tek minutu-dvije. Ocijedim ih i vruće začinim dresingom. Ne smeta mi ako se ohlade do konzumacije, iako su najljepši tek skuhani. Život je takav, posao i obveze nas melju, a hladna blitva s jajima i kruhom bolja je od lošeg peciva.
- Tvrdo povrće poput tikve, batata, cikle i mrkve pečem na 200-230ºC začinjene solju, maslinovim uljem, mljevenim kuminom, korijanderom ili dimljenom slatkom paprikom. Ovisno o tome koliko ih krupno narežete, bit će gotovi za 20-30 minuta. Ciklu pečem neoguljenu, umotanu u aluminijsku foliju, sat vremena na 230º. Malo ohlađenu ciklu ogulim i čuvam u hladnjaku, pa koristim u salatama i prilozima. Brokula, cvjetača, celer, pastrnjak, luk, poriluk, mrkva i kupus također se mogu peći.
- Povrće nadograđujem namirnicama koje imam u smočnici i mogu brzo skuhati, ili predgotovljenim namirnicama koje mogu odmah konzumirati.
- Proteinski dodaci koje volim: kuhana jaja, tuna, marinirani inćuni, razni sirevi (zrnati, mladi, kozji), losos, tofu, tempeh, a ponekad ispečem i komad mesa.
- Dodaci koje imam u smočnici, a kuhani su za 10-20 minuta: quinoa, crna i crvena leća, bulgur, heljda, proso.
- Predgotovljeni dodaci koji mi olakšavaju kad nemam vremena za kuhanje: konzervirani grah, slanutak i leća.
- Dodaci koji daju/dižu vrijednost svakom jelu, a spremni su za konzumaciju: začinsko bilje (suho i svježe), začinske mješavine (za’atar, harissa, mediteransko bilje), masline, kapari, sjemenke, orašasti plodovi, limunov sok, korica, octevi (vinski, jabučni, balzamički), dijon senf, dobar ajvar, maslinovo i bučino ulje.
Foto: Anita Karaman; inspiracija za marendu
Sva magija skriva se u načinu na koji kombinirate sve ove namirnice. Budite opušteni i znatiželjni, čitajte, svjesno gledajte i informirajte se o novim načinima pripreme hrane, eksperimentirajte.
I uživajte. Život je prekratak za inzistiranje na stvarima u kojima ne nalazite užitak.
Do not be afraid of cooking, as your ingredients will know, and misbehave. Enjoy your cooking and the food will behave; moreover it will pass your pleasure on to those who eat it.
Fergus Henderson, Nose to Tail Eating: A Kind of British Cooking, Bloomsbury Publishing, 2004.
