(naslov inspiriran transparentom na protuprosvjedu Ženske mreže Hrvatska (protuprosvjed “klečateljima” na Trgu bana Jelačića u organizaciji projekta Muževni budite) koji glasi: „Moja pipica, moja slobodica“)
Ususret Danu žena…
Prije dva tjedna hodala sam po Trgu bana Jelačića, najpoznatijem trgu u RH i došlo mi je da padnem na koljena i prošećem na njima.
Jedino što me je sprječavalo da to napravim je činjenica da nisam imala uvećane fotografije, odnosno transparente samohranih majki koje rade po nekoliko poslova, kako bi mogle prehraniti svoju djecu, a kojima ne pomažu ni Crkva, a najvjerojatnije ni oni što kleče na Trgu svake prve subote u mjesecu.
Oni koji se prezivaju Nagy, a mole da žene, osim u krevetu, ne budu „nage“.
Oni koji će za gay pride-ove reći da nisu primjereni u javnosti i da im nije mjesto na Trgu, ali će uredno na koljenima na tom istom mjestu demokratski zazivati ime božje. Koliko se sjećam, u školi me na vjeronauku nisu učili da se moli na gradskim trgovima, ali ipak su ovo jedna modernija vremena. Otvorenijih svjetonazora, širih pogleda na život, nulte tolerancije na nasilje.
Foto: Pexels
Zato se i moli da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji, za život u predbračnoj čistoći (jer svi su oni, vjerujem, isto čisti u brakove ušli), za čednost u odijevanju i ponašanju.
Ja zaista ne znam kamo mi idemo, ali „dokle tako sad se pitam“.
Nemojmo zaboraviti da je Trump, nakon odluke Vrhovnog suda SAD-a o zabrani pobačaja u određenim državama, izjavio da je „presudu donio sam Bog“. Taj čovjek zaista puši neke dobre droge! Bog na čelu Vrhovnog suda?
Veliki znak upitnika iznad glave, kao i gadna žgaravica, ostali su mi i kada sam bila sudionica sljedeće situacije.
Vozila sam se u javnom gradskom prijevozu i stali smo na stanici na kojoj su bili radnici jedne poznate riječke tvrtke. Kršni, radno sposobni momci s ruksacima na leđima. Jedan je sjeo nasuprot mene, dva iza mene. Imali su tema za razgovor, dobro raspoloženi. Nakon nekoliko stanica, u autobus je ušla žena u poodmaklom stadiju trudnoće, sa svojim partnerom. Smjestili su se iznad dvojice radnika iza mene. Momci su nastavili ugodno čavrljati, ne obazirući se. Blijedo sam pogledala onoga preko puta mene, koji je gledao u trudnicu, pa u pod. Okrenula sam se prema ženi i pitala je želi li sjesti, već se dižući. Zaustavila me i rekla da sjednem, da ionako uskoro izlaze iz autobusa, a ja sam u nevjerici promotrila sve te radno sposobne i kršne momke koji su uredno nastavili sjediti na „svojim“ mjestima, čak i neprekidajući razgovor. Jer, ne tiče se njih ova situacija.
Tko zna bi li ih se ticala da je žena bila u kratkoj suknji.
Foto: Pexels
Žene drage, suma sumarum, evo vama jedne srdačne poruke: Rađajte, predbračno čiste, naravno – to je vaša dužnost, a mi ćemo nastaviti sjediti i klečati. Htjele ste ravnopravnost, eto vam je sada! I ravnopravno se zakopčajte, pa ako budete dobre, možda padne i koja ružica za osmi mart.
A mali savjet i od mene, zlu ne trebalo, imajte i jedan paper spray uz sebe, jer nikad ne znate kada će vas zaskočiti kakav molitelj zgrožen vašim odjevnim predmetom, možda suknjom ili neravnopravno zamotanom maramom na glavi.
Ajde nas više samo pustite na miru. Nikakve ruže, ništa. Mir. I prvim subotama u mjesecu lijepo – zelene čistke, pa da vidiš kako će Zagreb blistati. Ili, volontiranje sa starijim i nemoćnima, uljepšavanje boravka u bolnicama djeci, renovacija zagrebačkih zgrada stradalih u potresu. Pa da vidimo mi te autoritete i putokaze u obiteljima! „Muževni budite“.
