Kada utihne sve i osjetim se najbliže sebi, znam točno što je meni #dreamlife.
To je neki otok i uglavnom su dani blagi. Kada nisu i oluja nosi sve pred sobom, mi smo unutra, pečemo kruh ili palačinke, u svakom slučaju radimo nešto fino za jesti, i osjećamo se sasvim sigurno. Jer proći će, sve prolazi.
Na otoku ima dovoljno šume i biljnog svijeta, pa se često i u kuhinji mogu naći buketići mirisnog cvijeća, a u kuhinji začinskog bilja.
Pišem puno i puno čitam. Inspiracije ne manjka, sam pogled ispred sebe već je prava inspiracija. To radim ponajviše tijekom jeseni i zime, jer sam tijekom proljeća i ljeta uglavnom vani. Ali, i tada pišem i čitam vani, uz šalicu fine kave.
Organiziram povlačenja ili kako bi se to starohrvatski reklo – “retreatove”, na kojima osim vježbanja, hodanja i plivanja, njegujemo svoju kreativnost, otpuštamo sve stresove izazvane modernim načinom života, jedemo pravu hranu (onu koja se kvari kada predugo stoji na stolu) i osjećamo se živima. Puno pričamo, maštamo, ali i šutimo. Osjećamo da “jesmo” i da je samo to što “jesmo” predivno. Ljudi zaborave da u danu treba znati ušutjeti.
Kuća je često ispunjena ljudima dobre volje, a kad i nije, dobra volja se tu zadržava i širi svakim kutkom tog prostora.
Pazi se na čistoću otoka, i sve ide jednim sporijim, prirodnijim tempom.
Puno se vozim trajektima, jer volim vidjeti bližnje koji žive u gradovima. A i zna se koliko obožavam trajekte. Putujem i drugim prijevoznim sredstvima jer putovanja su dio mene.
Ambicioznost je relativan pojam.
Imam dovoljno kapaciteta za čuti i osjetiti drugoga, za biti utočište kada to nekome zatreba.
Umjetnost je svugdje oko mene, a i sam život koji njegujem i održavam je umjetnost sama po sebi. Pleše se puno. Smije se glasno. Voli se jasno. Bez šifri, dešifriranja, igrica i razdrmavanja. I plačemo zajedno kada se skupi ono što treba biti isplakano.
Umor je minimalan jer me puni sve što me okružuje, sve što radim i hrana koju jedem.
Neka ovog teksta ovdje. Nebitno mi je li to nekome pomalo utopistički ili nije. Pomalo. Znam da će doći. 🙂
