Prvi put kad sam naletjela na ono što radi nast.roje, tzv. kućni cover bend, malo je reći da sam ostala oduševljena.
„To je ono što mi danas treba“, pomislila sam. Nisam ni slutila da će mi to trebati svaki sljedeći dan, jer onime što Teodora, Marko i Stefan magično rade će vas vrlo vjerojatno navući. Kul su, nepretenciozni, s mekanim Teodorinim vokalom koji liječi, spontani, raspoloženi za zezanje, a opet njihovi coveri su nešto što se teško, ako i, može naći na trenutnoj regionalnoj glazbenoj sceni. U moru hajpa, oni donose neki teško opisiv mir. Kao da žele poručiti da će sve biti u redu. Inspiracija su za ohrabrivanje nježnosti u sebi.
Sjetimo se samo srednjoškolskih izlazaka kada su sa svih strana udarali „Zidovi“, „Potopiću ovaj splav“, „Da’l ona zna“, od čega bi vas sad, recimo, mogla boljeti glava, ali ne i u slučaju dok slušate stvaralaštvo ovog multidisciplinarnog beogradskog trojca. Svaku su obradu, uključujući i „Vratio sam se, živote“ Kemala Montena ispunili posebnom svježinom, sanjivošću, ali i snagom. Rekla bih da su Doktori Našeg Doba (nemojte mi se sad umisliti), u kojem je ovako nešto izrazito potrebno, pa vam onda neće biti čudno zašto se nalaze u Junacima našeg doba.
Ovo je naš razgovor, uživajte. 🙂
Ekipson, hvala vam što smo popričali i na onome što radite na sebi svojstven način (ljubi baba i za genijalne fotke).
Otkud dolazi nježnost koja proizlazi iz vaših covera pjesama? I pritom ne mislim samo na magični Teodorin glas, već i na divan zvuk koji stvarate? Ali, čekajte, prvo mi recite koja je točno Stefanova uloga u ovom trojcu, osim što je snimatelj (i osnivač benda, ako se ne varam)? 🙂
Mi smo kućni bend, troje nas je. Okupio nas je Steca, jer je uočio da među svojim prijateljima ima kompatibilne muzičare koji bi mogli nešto probati zajedno (Teodora i Marko). On dobro poznaje Markove instrumentalne kapacitete (matrica, gitara na lajvu) i Teodorine vokalne senzibilitete, stoga je ta jednačina bila sasvim – tačna. Njegova uloga u bendu je, dakle, direktorski vajb check, ne?
Šalu na stranu, izvesno je da nežnost naših kreativnih igrarija dolazi iz kuhinje u kojoj nas troje imamo specifične uloge i zaloge.
Ima li ta nježnost veze i s dosadašnjim životnim iskustvima ili je možda nastala kao bunt protiv pretežno grubog svijeta u kojem živimo?
I jedno i drugo je veoma tačno.
Trenutni mejnstrim isporučuje muziku i izvođače na steroidima. Nas kućni bend nema pretenzije da ispoljava takve manire, i veliki udeo u tome čine naši karakteri. Mi volimo da pomilujemo, pomazimo, pomirimo, povedemo slušaoce na neko meko mesto. Izgleda da se mnogima to dopada.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kad ste odlučili ono što radite podijeliti sa svijetom, jeste li imali neki određeni cilj? Liječiti svojom glazbom, umiriti, dati poljupčić našim bubnjićima ili samo pustiti sebe u svijet?
Mi sviramo po kućama evo već dve godine, a toliko dugo (na mala vrata) izbacujemo i naše kućne obrade zaboravljenih pesama regiona u kom smo odrasli. Značajna rezonanca se dogodila kada smo uradili mali omaž studentskom podvigu vožnje bicikala do Strazbura, kada smo reči Ćoline pesme „Pisaću joj pisma duga“ obojili ovim povodom i adresirali mamama naših biciklista. Nakon toga su se nizale razne okolnosti koje su nam otvorile razna vrata i prozore. Jedino što ih objedinjuje je naša želja da nastavimo ovu kreativnu kućnu igrariju, pošto velika lepota leži i u deljenju ovih obrada sa širim krugom ljudi, sada već možemo reći – našom publikom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A ta publika zaista nije mala. Da se svatko od vas može opisati jednom riječi, koja bi to riječ bila? I nekako osjetim da ste u doticaju s vlastitom spiritualnošću, jesam li u pravu?
Nama su reči veoma važne i za pravi odabir je potrebna mera. Ove nas inspirišu: mir, dostojanstvo, vera, igra, poštovanje, budućnost, zvuk.
Kada se bavite muzikom, sigurno imate spiritualne agente na speed-dial-u. Drago nam je ako se to prepoznaje.
Kako izgleda vaš svakodnevni život? U kojim njegovim djelićima nalazite inspiraciju za glazbeno stvaralaštvo?
Nas troje ima redovne poslove, što se kaže „od 9 do 5“. Teodora radi na Fakultetu primenjenih umetnosti sa studentima, Steca je u kreativnoj advertajzing agenciji, a Marko u digitalnim komunikacijama telco operatera. Sve te „radne veštine“ sigurno isplivavaju i u našoj muzičkoj igri. Imamo sreće da su naše radne sredine bogate interesantnim situacijama i poletom ljudi sa kojima se susrećemo, dešava se da neke ideje za obrade poteknu i iz tih susreta.
Volite li vi to bend Cigarettes After Sex ili mi se samo učinilo slušajući vas? 🙂
Taj bend se nebrojeno puta nalazio na našim plejlistama, najčešće onim preporučenim od strane algoritma. Ali svakako, C.A.S. su sastav koji je obojio naše studentske dane.
Da se možete vratiti u neko razdoblje, što bi izabrali: možda 60-e, 70-e, 80-e? Ili vam je skroz u redu da ste u ovdje i sada?
Biti u sadašnjem trenutku je najveći blagoslov, ali i najzahtevnija veština za razviti. Naše stvaralaštvo je definitivno vođeno prošlim vremenima, a kroz interpretacije stremimo budućim tumačenjima.
Vreme je, na kraju, subjektivna kategorija. Prema fizici, ono čak ni ne postoji.
Vrlo mudar odgovor, plješćem. Ajmo sada nešto laganije – koja mjesta u Beogradu preporučujete za dobru, kvalitetnu žurku?
(Dobre) Žurke u Beogradu su postale tražena & skupa roba. Svedočimo tržišnom modelovanju urbane kulture, koje po svoj prilici ne ide u smeru autentičnosti. Zapahnula nas je globalizacija i spirala trendinga, pa često imamo žal za prošlim dekadama i partijanjem u tom periodu. Danas, preporučujemo Karmakomu, 20/44 i Kvaku 22 kao mesta gde možete dobro đuskati u Beogradu.
Kada ste opet u Hrvatskoj?
I pre nego što mislite – već (sad) u novembru. 22.11. nas dovodi Hohcajt, dođite!
Da smo mi Netko…
Indexi su tako maestralno to otpevali da bi bilo neumesno da išta dodajemo.
