Ovaj je tekst bio zamišljen kao nekakav rezime 2025. godine, ali jesmo li sigurni da uopće želimo raditi rezime?
Što se tu ima rezimirati? Da konstantno nazadujemo? Po osnovnim ljudskim pravima, po stanju u politici (naravno, ne samo hrvatskoj), po međuljudskim odnosima, po pitanju poticanja na nasilje, po netrpeljivosti, po zatvorenosti prema novome.
Bilo je svega i svačega što me prestravilo ove godine i upućuje na gore navedeno, od toga da se nekakvi wannabe splitski huligani okupljaju, pa istjeruju i uznemiravaju one koji su slavili Dane srpske kulture, a onda Splićani dolaze u Zagreb, pa ih zagrebački wannabe huligani dočekuju i šibaju se (dakle, više nije pitanje nacionalnosti), da žena za ženom biva ubijena od strane partnera, bivšeg partnera, brata ili supruga, a onda se u jednom od najčitanijih ženskih časopisa pravo glasa da optuženom za seksualno uznemiravanje, da se organiziraju prosvjedi ispred doma političarke zbog njene izjave o krilatici koja poziva na nasilje i netrpeljivost i korištena je u ratu za koji je upitno kada će zapravo i završiti, kao i zbog duhovnog vođe produhovljenih Hrvata, do toga da se organiziraju prosvjedi s parolama poput: „Foreigners, time to go home“ i snimki cipelarenja, mlaćenja i pljačkanja stranaca za vrijeme njihovog radnog vremena.
S druge strane, vrlo će se uljudno i skrušeno primiti koja stojica koju su donijeli tetka ili stric iz Njemačke (i neće ih se dočekivati s transparentima poput: „Tetka, time to come home“), a ni u jednom trenutku neće biti propitkivanja zašto konkretno itko ikome tu smeta. Kradu nam poslove? Pa, zaposli se i ti u Woltu ili na gradilištu, tamo uvijek traže nekoga. “Ali, prenose bolesti”. Koje bolesti? Vlastito dijete ti neće prenijeti bolesti po dolasku iz vrtića? To što ti se gadi kako netko izgleda, kako priča i zvuči i to što te mržnja prema određenim skupinama ljudi ujedinjuje s istomišljenicima jer si usamljen, to je drugi par rukava. I to se rješava na psihoterapiji.
Eh, da, svakako krenite s psihoterapijom čim prije jer je uvijek moguće da vas životne okolnosti smjeste na psihijatriju, a tamo baš ne želite biti. Naime, u već spomenutoj Njemačkoj, preciznije u Esenu, tehničar koji je radio u bolnici je optužen za silovanje pacijenata pod anestezijom. To je sve snimao i fotografirao. Na društvenim mrežama sam čitala komentare u kojima su ljudi pisali da su se takvi događaji događali i kod nas, posebice u psihijatrijskim ustanovama. Nešto već i znamo, s obzirom na ono što jesu, a i dalje proživljavaju pripadnici LGBTQ-a, ako dođu u ruke needuciranim i primitivnim spodobama koje rade u zdravstvu. Dakle, tamo gdje si najranjiviji i potrebna ti je najveća pomoć uništi te se do kraja. Zato, prijatelji moji, pomozite sami sebi. Djevojčice što ranije upisujte na borilačke vještine, mijenjajte poslove ako ste pod mobingom prije nego što dođe do izgaranja i ne slušajte one koji vam govore da se strpite još malo, a to se odnosi i na zlostavljačke odnose. Pomozite svojim bližnjima koji proživljavaju jedan od krugova pakla i nemojte samo slijegati ramenima po principu „nije moja stvar“. I ne trgajte se na sve strane. Bolje spriječiti jer je pitanje hoće li vas imati tko liječiti.
Jednom sam pisala da je meni u mom mikrosvemiru superiška. Je, kada izoliram dost’ dobru količinu vanjskih „podražaja“, a taj mikrosvemir mora i treba čuvati jer jedino ako si ti dobro i mirno (koliko se u ovim današnjim okolnostima to može biti), moći ćeš napraviti nekakvu promjenu. Pritom, naravno, ne mislim na radikalne promjene, jer mi radikalno kao termin za nešto pozitivno ne poznajemo, već onaj da ćeš recimo češće uljepšati dan osobama s kojima se susrećeš, ako si okej. Da ćeš pitati omiljenu prodavačicu kako je i na kraju joj zaželjeti lijepi dan, zagrliti opterećenu tetu s biroa (dogodilo se :)), podignuti nekoga kada je pao (doslovno i figurativno) i više se smijati. Smijati se kao da smo delulu i ne primjećujemo da surfamo na jednom priličnom zajebanom valu. Moram priznati da se s godinama smijem sve manje, ali eto novogodišnje odluke – smijati se više i zbog sebe, a i kako bi i drugima bilo smiješno. Za to danas moraš biti teški rebel, ali to mi je još od ’93. vrlo primamljiv zadatak.
Ljubavi i nježnosti više, jer da se češće to živi, govori i piše, već bismo osjetili da lakše se diše.
