Kada dobiješ privilegiju postaviti točno pet pitanja Darku Rundeku u periodu koji je za njega prilično aktivan i ispunjen probama, svako ti se pitanje čini glupim. Ali, ipak se odvažiš, jer prilika ti je pružena. Neposredan, istinski umjetnik, ekološki aktivist, stvaratelj upečatljive glazbe više od 40 godina, istraživač duhovnosti i dubina… My Hero of our time! On ih ljubi u leđa, a ja ga ljubim u čelo, zbog toga što je našao vremena za Da sam ja netko… u svom pretrpanom rasporedu. Uživajte u ovom kratkom, ali slatkom intervjuu, u ljetnom raspoloženju, uz Rundekove uvijek korisne mudrosti.
Kada se osvrnete unatrag, što biste voljeli da ste znali prije 30, 40 godina? Po pitanju ekologije, odnosa prema sebi i drugima, prehrane, glazbene karijere…? Ili smatrate da je sve onako kako je trebalo biti?
Smatram da je sve onako kako je moralo biti.
„Postoji otok osunčan, nekima od nas od davnina znan…“ Što za vas predstavlja život na otoku, preciznije Braču? Što vam donosi?
Život na otoku, iako postoje česte trajektne veze, je poseban. Napose. Kao neki brod koji plovi uz morske struje. Kao Noina arka. Kod otoka-države ne bi bilo puno rasprave o granicama. Kad si otočanin, jasno je za koji si dio kopna odgovoran. I triput ćeš promislit prije nego se s nekim zakrviš, jer ni ti ni on nemate kamo uteć.
Aktivni ste u osvještavanju ljudi po pitanju odnosa s okolinom, cijelom planetom i živite održivijim načinom života. Čula sam da čak koristite i biorazgradive rizle. Što Vas po pitanju budućnosti našeg planeta najviše muči? Jeste li primijetili da ekološki utječete na vašu publiku, dobivate li od njih povratne informacije da su zahvaljujući Vašem angažmanu počeli živjeti održivije?
Ne mogu baš reći da mi je netko rekao da sam mu ja otvorio oči za nevolju u koju smo uvalili sve živo na ovoj planeti zbog industrijalizacije, gluposti i pohlepe, ali su mnogi imali potrebu sa mnom podijeliti brigu i vlastite pokušaje da u odnosu na materijalni i duhovni svijet slušaju svoju savjest i bore se za slobodu od manipulacije i nametnutog konzumerizma.
Stvarate divnu, moćnu glazbu već više od 40 godina! Kako biste opisali ovaj trenutni period Vašeg stvaralaštva?
Potragom za tonom, bojom, energijom, riječju koja će voditi prema radosti, zajedništvu i oslobođenju. Kako to gordo zvuči! Neke stvari je bolje na glas ne govoriti, al’ šta da radim, kad sam se već upustio u odgovaranje. Nemam više što izgubiti, nemam ambicija prema slavi i novcu. Samo istina i ljubav. (smiješak)
Da sam ja Netko…
Nije na ljudima da kroje svijet, nego da služe krojaču. Ali srce me boli kad služimo za paranje, a mogli bi za šivanje.
A ja ću se za kraj zapitati, kada smo posljednji put stali i gledali se kako postojimo?
