Ima taj jedan lik kojem je ime Marko. Trenutno su ga puni mediji. Ili kako bi on napisao – iskače iz paštete.
Meni je „zapeo za oko“ još prije toga, kada sam lutajući bespućima Instagrama vidjela njegovu fotku na kojoj stoji uz natpis „Nisam više bolestan“. Kliknula sam na njegov profil i vidjela da je to prilično mladi lik, štoviše, stariji je od mene niti dvije godine. I gledam dalje, lik već ima jednu pametnu malu glavicu, kćer Tone, životnu partnericu Tinu, poznatiju kao Malička i drugu djevojčicu na putu za ovaj svijet. Vratim se na onu fotografiju “Nisam više bolestan” i pročitam da lik ima i rijedak rak kostiju. A fotka govori sve – koliko me god njegova priča na prvu potresla, na drugu sam primijetila da je Marko izuzetno vedar lik. A i prilično duhovit! Jedan od onih koji će snagom volje i svojim mentalnim sklopom osvojiti Himalaju svoje dijagnoze i onda se „like boss“ odnosno „like Junak našeg doba“ polako sanjkama spustiti tom istom Himalajom ispijajući čaj.
Marka nisam htjela predstavljati uobičajeno, nego sam ga zamolila da napiše svoje božićno pismo za sve koji će ovo čitati. Jer, lik i piše dobro, dotakne baš onu žicu koju treba. Iako sam mislila da će me glatko odbiti zbog svega što mu se u životu događa i trenutne medijske pažnje, objeručke je prihvatio. Štoviše, prihvatio je to kao ozbiljan zadatak. U međuvremenu mu se rodila Luce, za koju vjerujem da je u njegov život donijela točno ono što je nedostajalo da Himalaja bude potpuno osvojena. Pomirila sam se s tim da od njegove božićne čestitke ipak neće biti ništa, no Marko se dva dana nakon javi s: „Hej, imam pitanjce. Hoćeš li čestitku objaviti na Božić ili ranije?“, kako bi znao kako da je sklepa. Evo, ne znam što bih više napisala osim da je to Marko Babić. I još mu se jednom, ovim putem, zahvaljujem. Marko, prepuštam ti riječ.
Nisam ovako zamišljao Božić.
Srećom, život nije zamišljanje.
Život je igra s kartama koje dobiješ.
Život je osmijeh, hrabar potez, ponekad i blef.
Ove godine miješanja su bila česta, a karte šarene.
Po rasporedu terapija, trebao sam se na Badnjak prijaviti u bolnicu na četiri dana. Jedno mi je miješanje, naime, donijelo rak.
Ružno zvuči, znam. Ali nije uopće tako.
Na prvu sam i ja u rukama vidio samo tu jednu kartu, ali brzo sam vidio karte snage, sreće, pozitive, nade… Znao sam da imam ruku s kojom se može igrati.
Nakon nekoliko mjeseci igre, ponovno sam pogledao karte. Ovaj put nisam vidio kartu raka. Ona je i dalje bila tu, ali ja sam vidio samo one lijepe stvari.
Vidio sam čovjeka koji je jači, sretniji i ispunjeniji nego ikada prije.
Mala nagrada za sve bila je pomicanje terapije za nekoliko dana kako bih Božić mogao provesti s obitelji.
Božićno jutro, obitelj, glazba, pokloni, hrana. Zamišljao sam svaki trenutak, a onda je život ponovno promiješao karte.
Pet dana prije Božića, mjesec dana prije termina, naša mala tročlana obitelj postala je četveročlana.
“U najmračnijem trenutku noći – svjetlo. Došla nam je naša Luce.”
Napisala je moja draga prijateljica.
Život stvarno nije zamišljanje.
Život je trenutak.
I ako si sretan jedan trenutak,
sretan si cijeli život.
Budite sretni, zdravi, nasmijani i pozitivni.
Zamišljajte manje, a živite više.
Sretan Božić.
