To su bila zlatna vremena (ne više toliko) dobrog starog River Puba u Rijeci. Bila je reggae/dancehall večer prije 8 godina, dolazi zagrebački bend One Dread. Odem ih poslušati, ovo zvuči obećavajuće. Dođemo u River, zauzmemo mjesta, svirka krene, ja u delirijumu. Ovo. Je. Najbolje. Ikad.
Video: YouTube
Ljubav na prvi pogled. Od (tog) vremena, pa do sada, ja sam vjerni obožavatelj i njihov misionar, One Dread svjedok, umjesto Jehovinog. Čak sam osmislila riječ koja opisuje svaku pjevačicu – ono što su mi nekad bile Powerpuff Girls, sada su njih tri (jer djevojka mora sanjati) – Tena, Tea i Nika. Svaki gig kojem sam prisustvovala bio je izvrstan i nikad nisu razočarali. A ja zaista imam visoke kriterije, priznajem.
Svatko tko je bio oduševljen njima gotovo kao i ja, postao je moj dobar prijatelj. Onaj koji nije kužio zbog čega sam baš toliko oduševljena njima, pao mi je u očima. Da niže ne može. 🙂 „Mislim, kako možeš ne čuti te glasove, taj instrumental (Goran u ulozi gitarista, Ivan – klavijaturist i trubač, Matej na bubnjevima i Borna na basu), to što izvode, tu energiju, ovi ljudi podižu iz mrtvih”, uvjeravala bih. I napokon je i kritika to prepoznala – 2023. godine One Dread su proglasili jednim od najboljih svjetskih reggae bendova trenutno na sceni. Izdali su svoj album prvijenac, najednom je velik broj medija počeo pokazivati interes za njih (jer, album, jel’), dali su intervjue za neke od poznatih televizijskih emisija.
Video: YouTube, pjesma s albuma prvijenca Rewind, Play, Repeat
Ne mogu biti sretnija zbog njih. Jedino mi pada u vodu to što sam još 2016. godine odlučila da će mi svirati na vjenčanju, ako se ikad pristanem udati (možda bolje ipak na pogrebu, ionako bih tulumišku tada?), no tko će ih uhvatiti sad kada postaju svjetski popularni, pitam se?
Morala sam ih „čopiti” makar za blog, što su objeručke prihvatili i još jednom pokazali zašto ih svrstavam u Junake našeg doba. One Dread is in the house, baby!
„Jednodredovci“, kako ste? ☺ Kakva vam se 2024. godina smiješi? Hoće li biti dosta akcije?
Nakon uspješne 2023. smo svi od reda (i jednog dreda) odlično! Moramo priznati da je iza nas godina koja nas je izmučila na razne načine, ali vrijedilo je potrudit se jer je naš album prvijenac konačno ugledao svjetlo dana i dugo smo čekali taj trenutak. Ušli smo u 2024. zadovoljni i sretni jer je album „Rewind, Play, Repeat” konačno vani, a plan je da ga čim više sviramo tijekom ove godine. Tako da računamo s tim da će biti dosta akcije, ali o tom, potom. Moramo malo sačuvati i pokoju tajnu da ne postanemo dosadni. 🙂
Proglašavaju vas trenutno jednim od najboljih reggae svjetskih bendova. Kako vam to zvuči? Jeste li bili svjesni toga i prije ovakvih riječi kritike?
Ne možemo zanijekati činjenicu da su osmjesi na licu svakom pozitivnom recenzijom sve veći, međutim i dalje zvuči nestvarno primiti takvu lijepu kritiku. U bendu je ipak previše perfekcionista kojima i dugujemo zahvalu da sve to uvijek zvuči na zavidnoj razini, ali to je uvijek dvosjekli mač. S jedne strane se uvijek trudimo biti bolji, a s druge strane pazimo da se ne umislimo (previše) od takvih pozitivnih kritika. Najvažnije je da ostanemo iskreni i predani glazbi koju stvaramo, a hoće li našu kvalitetu prepoznati sada ili za 50 godina, to je nekako manje važno. Iako bi bilo kul da se to dogodi dok smo živi. 🙂
Još od 2015. godine svirate u ovakvom sastavu (plus, minus), ako se ne varam. ☺ Kojih se zajedničkih situacija/događaja uvijek prisjetite uz popratno smijanje?
Mnogočlani bend je kao velika obitelj koja se neprestano suočava s novim izazovima. Već niz godina ljeta uglavnom provodimo skupa na ljetnim svirkama, a samim time je naša ladica uspomena prepuna brojnih anegdota zbog kojih i danas naviru suze smijalice na lice. Imamo internu zezanciju da je pseudonim One Dreada zapravo Klapa Kombi – kad se svi skupimo u kombiju i pjevamo razne pjesme, a možda nam je omiljena jedna dancehall verzija pjesme Linđo koju smo pjevali nakon svirke na Pagu.
Foto: Privatni arhiv
Što biste voljeli postići svojom glazbom, koju posluku želite porati? ☺ Što vas nervira u ovom našem društvu?
Možda nam je toliko dugo i trebalo da izbacimo album, jer smo se dugo petljali u krug s tom idejom uopće – da stvaramo nešto novo. Znali smo svi da nam leže coveri i da guštamo u tome da sviramo obradu mjuze koju i inače volimo slušati, ali autorski materijal je zaista predstavljao neku novu stepenicu u našem radu i logično se pitanje nametnulo – što mi želimo uopće s time postići? U trenutku kada smo se prestali sekirati oko tog pitanja smo na kraju i napravili album. Nije loše postavljati kritička pitanja, ali ako ona u jednom trenutku postanu uteg, onda ih treba čim prije odbaciti. Najvažnije je ostati iskren u cijeloj toj priči i pisati o temama koje nas zanimaju. Društveno smo angažiran bend, ali ne manjka nam niti ljubavnih pjesama ili onih koje su u potpunosti napisane sa zezanskim predznakom. Ipak, divno je biti megafon za one čiji se glasovi nedovoljno glasno čuju, stoga nam je uvijek drago kada „ubodemo” temu koja je od šireg društvenog značaja.
Koji su najveći mozgovi operacije u One Dreadu? (Netko mora malo iskakati, hajde, hajde. ☺)
Najljepši dio priče One Dreada je taj da svatko na neki način pridonosi bendu. Možda i u tome leži tajna uspjeha. 🙂 Ipak, naše karakterne osobine utječu na to da će netko potegnuti malo više, a netko malo manje. Definitivno su tu Goran, Ivan i Tena pusheri benda, što ne znači nužno da su drugi manje važni. Međutim najviše pjesama na albumu upravo potpisuje ova trojka.
Kako stojite s trenutnom medijskom pažnjom? Odgovara li vam i smatrate li to korakom unaprijed ili biste radije ponekad da se stvari vrate na staro? Je li vam ovo sve i dalje uživancija?
Budući da je album nedavno izašao nekako je bilo i za očekivati da ćemo iskakati iz paštete. Ali, svaka medijska pažnja je ujedno mogućnost da album dođe do nekoga tko će ga poslušati i nastaviti pratiti bend. Tako da nam, naravno, odgovara scenarij u kojem je priča o albumu zastupljena u medijima.
Koliko je teško biti drugačiji na našoj glazbenoj sceni? I to na glazbenoj sceni koja gotovo da ni ne poznaje reggae.
Naša glazbena scena je malena, ali opet velika i nije lako pronaći taj ključ za uspjeh. Međutim, sve ovisi o situaciji. Ponekad nas to što sviramo reggae automatski diskvalificira s nekih festivala ili prilika za dobru gažu, dok nam je u drugim situacijama to golema prednost. Mi smo svjesno odabrali ostati vjerni ovom žanru i nije da žalimo za time kada organizatori daju prednost rock sastavu. Ne vidimo baš neki smisao u tome da se pristanemo dodvoravati trenutnom ukusu šire mase i to uglavnom samo zbog love. Preko noći se nešto što je izašlo iz mode može vratiti u đir, a kako kažu naši kolege Brain Holidaysi: „Reggae je ponovno u modi”. Tako da nema straha. 🙂
Što nitko ne zna o vama, a možete mi šapnuti ovdje? ☺
Nitko još ne zna da je u planu izlazak albuma na kazeti čime ćemo postati prvi reggae/dub bend u Hrvatskoj koji je izdao kazetu. 🙂
Da smo mi Netko…
… svijet bi bio još više zelen i prožet samo dobrim melodijama, po zraku bi letjele male zelene vile slične Zvončici Petra Pana i sipale na ljude čaroliju ljubavi i širile mir.
Zvončica Petra Pana, kažete? Pa, pogledajmo u fotogaleriji naše Petre Panovce kako zbilja izgledaju, kada se obrišu ove odrasle maske koje svi nosimo:
