Zadnja rečenica ovog teksta namijenjena je svima onima koji:
– nekoga uvažavaju kao osobu dostojnu pozdrava tek kad im se ta osoba dokaže (u prijevodu: kada pogne glavu i nakloni se (bit ću pristojna, iako sam htjela nešto s guzom navesti) dovoljan broj puta)
– ostavljaju opuške (i ostalo smeće) po plažama, a onda odlaze prosvjedovati zbog ekološkog stanja u Lici, kao i generalno stanja planeta
– su (namjerni ili nenamjerni) bullyji koji se povuku tek kad drekneš na njih ili aktiviraš svoju bitch stranu koju uopće ne želiš njegovati (no očigledno trebaš)
– će se usplahiriti na jak parfem, skupocjen izgled i impozantnu pojavu više od istinskih vrijednosti i kvaliteta čovjeka (odnosno svega onoga što se puno teže vidi (caka je u tome) i do čega se puno teže dolazi)
– kažu: „Tu sam ti“, a kad je potrebno da su tu ih tražiš kao zbunjeni Travolta u kultnom „Pulp Fictionu“
– se ponašaju kao da je cijeli svijet i njegovo funkcioniranje stvoreno za biti u njihovoj službi uz rasprostiranje crvenog tepiha i batlerski naklon (bitni ste samo za ovaj tekst, inače ste, kao i svi mi ostali, uglavnom nebitni)
– se kriju iza prepotencije i naučenih parola, a ono što je iza maske nesnosno smrdi (plus u kućnom ambijentu najviše vole nositi odjeću s mucicama)
– se deklariraju osobama „bez dlake na jeziku“, ali dok im koristi i ima zarade će se i vrlo rado nasmiješiti onima kojima se inače ne bi smiješili i klimati glavom na izjave na koje inače ne bi klimali (to vam nije punk, čist’ da znate)
– generaliziraju na temelju svoja dva bijedna životna iskustva i stavljaju ljude u „koševe“ (spol, rod, nacionalnost, vjerska pripadnost, choose your fighter)
– opravdavaju čin silovanja „božjom voljom“, karmom, izazivanjem
– su se pomirili s time da je normalno sve ono što moramo skupocjeno plaćati samo kako bismo preživjeli i kojima je normalno živjeti na 20 dana godišnjeg odmora godišnje („to ti je tako“), odnosno nema preispitivanja, nema bune („zašto bi se bunili, svima je tako“), jednom riječju ih možemo nazvati i „konformistima“ ili draže mi „indoktriniranima“
– vole „navlakuše“ i manipulacije jer je i psihoterapija skupa
– se parkiraju na mjesta za osobe s invaliditetom, iako to nisu, te ih uopće generalno ne zanima kako osobe s invaliditetom žive i funkcioniraju
– konstantno pričaju u isto vrijeme kada pričaš i ti jer ih zapravo uopće ne zanima što imaš za reći (pitali su te za mišljenje), bitno je samo što oni govore
Niz je predugačak, a ja ipak nemam toliko vremena, precijenila sam se.
Navedeni, šaljem svemirima tople želje da se probudite, a da dotad nekako poslože da zaobilazite u širokom luku sve one koji bi mogli patiti zbog vas.
Punk nije mrtav, ali žao mi je što vi nemate sposobnost vidjeti da barem napola jeste.
