Naravno da je iz Osijeka 🙂 i naravno da se to i osjeti. Svakako, u pozitivnom kontekstu.
Lajka ili Katarina Tutnjević kul je djevojka kojoj je sweet passion održiva i vintage moda, živi u Puli te ima svoju online trgovinu rabljenom odjećom pod nazivom Lajkin ormar, koja vraća u neka sasvim drugačija vremena. Katarina organizira i održava vintage pop-up buvljake, a imala sam je priliku upoznati na jednom takvom događanju u Rijeci. Svojom strašću prema ovakvoj modi, ona ujedno radi i puno dobrih stvari za naš okoliš. Obećala sam da ću je ugostiti na blogu jer je smatram inspirativnom, sposobnom, osviještenom i vrlo kreativnom u onome što radi.
Zanimalo me kakvi su Katarinini ljetni održivi savjeti i navike, što preporuča nositi ovog ljeta, je li prema njenom radnom iskustvu održivo odijevanje postalo prepoznatljivije u Hrvatskoj, kao i sve o njezinoj ljubavi prema vintage modi. Nadam se da ćete guštati u našem razgovoru te da će vas motivirati i, ako je potrebno, ukazati na ljepotu osvještenijeg načina života.
Pa hej, Katarina, kako si mi tijekom ovih lipanjskih dana? Voliš li tople (pred)ljetne dane?
Hej, evo ja sam jako dobro baš ljetno, hehe. Napokon je i stiglo to vrijeme kad se mogu nositi ovako lepršavi i lagani komadi odjeće. Iskreno, lipanj je nekako po meni najgori, jer moram odjeću mijenjati iz zimske u ljetnu, ali isto tako ga i volim jer počinje sezona.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako komentiraš Vladino povećanje troškova paušalnih obrtnika i malih poduzetnika te uvođenje novih nameta?
Moj obrt ne spada u taj razred, te ja neću osjetiti to povećanje, ali imam dosta prijatelja i poznanika koji imaju također obrte i koji se bore jednako kao i ja da rade za sebe i da uživaju u tome, a ne da su u nekom mood-u preživljavanja. Možda ja osobno za svoj obrt neću osjetiti te troškove, ali kad surađuješ s ostalim obrtima to se itekako primijeti, jer će morati dignuti cijene. Jako mi je žao jer tek sad kada radim za sebe vidim koliko moraš truda i vremena uložiti da ipak imaš nekakve zarade od svog rada. Držim fige da se to ne dogodi ili ako baš mora da se ne osjeti tolika velika razlika u plaćanju doprinosa.
Nadam se da ćemo to ipak uspjeti spriječiti. Aaa reci mi što je za tebe vintage i održiva moda?
Kreativnost, autentičnost i prepoznatljivost. Među tonom tamnih i dosadnih boja, treba biti i svjetlosti u tome, a mi smo naše platno koje se igra svakodnevno s bojama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kad je krenula tvoja ljubav prema (vintage) modi i što ti je sve donijela?
U second handu sam se počela oblačiti 2012. godine, skupa s mamom. Pošto sam imala onako malo težu životnu situaciju gdje smo mama i ja bile u najmu, financijski nisam baš imala za nove stvari iz trgovine.
Ja sam doslovno imala u srednjoj školi 5 kombinacija koje sam nosila 5 dana, a onda kada se otvorio taj prvi second hand u Osijeku, mama i ja smo dosta često odlazile tamo.
Tu sam počela pronalaziti neke vintage komade koji su bili savršeni za moju građu tijela. Bili su jako unikatni i počela sam se zaljubljivati u tu odjeću jer je bila jeftinija i puno kvalitetnija.
Na koji način svojim obrtom doprinosiš očuvanju našeg čarobnog planeta i kako je tekla tvoja priča do otvaranja obrta?
Počela sam raditi 2018. godine vintage za sebe. Doslovno su mi susjedi počeli donositi svoju odjeću jer su vidjeli da sam počela nositi tu vintage odjeću, pa su me krenuli pitati ako želim pogledati nešto od njih, da mi donesu pa da si proberem.
I onda sam 2020. godine otvorila baš profil na Instagramu gdje sam se počela rješavati odjeće koja mi je doslovno stajala. I eto, tu je krenula nekako moja cijela priča s Lajkinim ormarom.
Prvo sam krenula s Lajkinim ormarom, a 2020. godine sam organizirala jedan buvljak gdje mi je došlo onako dosta ljudi i meni se to jako svidjelo kako sam napravila, a onda sam pokrenula svoj projekt Pazarenje gdje su mi se ljudi počeli masovno prijavljivati sa svojom starom, rabljenom odjećom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kad sam živjela u Osijeku, organizirala sam svaki mjesec buvljak i još uvijek sam u tome, tako da sam ga počela organizirati i u Puli i u Osijeku i baš ću oba imati sada u šestom mjesecu.
Lajkin ormar je baš isključivo probrana vintage odjeća, gdje ja po nekom svom osobnom stilu, ukusu i materijalima koje jako volim biram odjeću. To je isključivo odjeća stara 20 i više godina. Dok je ova klasična second hand odjeća namijenjena samo za buvljake. Tamo ja čak niti ne izlažem, već samo organiziram to da mogu omogućiti ljudima da se rješavaju svoje odjeće – bolje nego da završi na smeću.
Koji ti je najnajnajdraži dosadašnji projekt?
Pazarenje stvarno jako volim organizirati, a u Puli ga najviše volim raditi kada je Art park u Rojcu, to mi je najdraže u Puli. Što se tiče Osijeka, najdraže mi je kada se napravi na otvorenom u parku, a što se tiče Lajkinog ormara, iskreno najdraži mi je pop-up u Galeriji Cvajner u Puli i u Rijeci kada ga napravim.
Možeš li mi šapnuti kuješ li kakve nadolazeće projekte i planove, osim navedenih buvljaka?
Budući planovi, hmm, za sada nemam ništa osim ta dva Pazarenja što će biti u Osijeku i u Puli. Planiramo u Puli napraviti još nešto s vintage odjećom, ali za sad nemam točne informacije, to ćemo sve objaviti na društvenim mrežama. U Rijeku definitivno dolazim opet i to će biti tamo negdje u devetom mjesecu kada nam kreće jesensko-zimska kolekcija.
Je li ono što radiš prepoznato ili bi voljela da bude i prepoznatljivije? Po tvom mišljenju, koliko je održivo odijevanje zasad uopće prepoznato u Hrvatskoj?
Mislim da su ljudi već dosta osviješteni, barem u ovom dijelu Istre i u Osijeku. Zapravo vidim da se masovno organiziraju buvljaci i da ljudi baš to jako vole. Polako će doći ta svijest do još više ljudi, samo treba vremena, strpljenja i potrebno je to predstaviti na način da ljudima bude zabavno i da nemaju odbojnost prema takvim eventićima, jer stvarno bude predobro. Ja kao organizator buvljaka znam koliko se ljudi tamo povezalo i dan-danas su predobri prijatelji.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Danas je odjeća u second handovima po meni – teško sranje, zato što je jako puno odjeće sa Sheina, iz H&M-a, iz Zare i jednostavno se ta odjeća ne stigne iscirkulirati, u smislu da je ljudi dovoljno dugo nose da se ne pojavljuje u second handovima.
Jer ako gledamo unazad 10 godina vi ste u second handu mogli pronaći jako kvalitetne materijale, koji kad se operu i dalje su nosivi, s tim da se odjeća koju bi mama i ja kupile prala na 60 stupnjeva i ništa joj ne bi bilo.
Kako izgleda jedan tvoj (uobičajeni) radni dan?
Ustanem se, popijem svoju kavu, pogledam što ima na webu. Ako trebam napraviti neki vizual ili nešto smisliti za Instagram, to napravim u tom periodu. Onda vidim što ću napraviti za jesti, ako ne, odem nešto uzeti. Nakon toga imam susjedovog psa koji je star 13 godina i dva puta dnevno ga šetam, tako da odem s njom prošetati malo pola sata, pa se vratim. Ako sam, recimo, taj dan planirala objaviti nešto na web shopu, pofotkam to, izmjerim, stavim na web i najavim – to vam je već nekih četiri sata i više posla. Onda napravim ručak i to je to, tu stanem i tu ide neki odmor i trening ili se podružim sa svojom prijom. Tako da moji dani nisu isti. Jutro je stalno tu, ali nikad ne znam kako će mi se razviti dan. S obzirom na to da sam ja osoba koja ne može raditi samo jednu stvar, odjeća mi nije jedini posao koji trenutno radim. Ono što još radim je grafički dizajn i tisak majica, što radim skupa s dečkom. Uz to jako volim kuhati, pa dosta volim istraživati i kombinirati neke stvari.
Što nosiš ovog ljeta i što preporučaš nositi?
Ove godine najviše što ću nositi su definitivno lepršave suknje na vezanje i baš te duge suknje, nekako me to ove godine baš tjera da nosim.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koje su tvoje održive (ljetne) navike i na što bi voljela da ljudi obrate više pažnje u svakodnevnom životu?
Preporučujem da si napravite nekog reda i očistite ormar. One stvari koje niste nosili duže vrijeme i stvarno ih ne planirate nositi, prijavite se na neki buvljak i prodajte tu odjeću. Vjerujem da će vam biti lakše prvo psihički, a drugo, u ormaru ćete imati malo više mjesta. Sad preko ljeta se dosta organiziraju buvljaci i vjerujem da će se moći pronaći neki na koji se ljudi mogu prijaviti. Često ima dosta gađenja prema rabljenoj odjeći, stvarno nema potrebe za tim. To se isto opere kao što se opere i nova odjeća iz trgovine. Meni je čak gore isprobavati novu odjeću u trgovini jer je isproba jedno 50 ljudi – ako ne dnevno onda tjedno, i ta roba doslovno ostane na stalku. Dok ovo – kupite, dođete doma i operete, a u second handu je mala šansa da će se među onom masom odjeće baš 50 ljudi probiti i potrefiti isti komad i broj koji ste vi gledali.
Od ostalih navika, ne izlazim bez svoje boce vode s najdražim dizajnom, u kuhinji se obavezno koristi sve do zadnjeg (na primjer: baš sam danas od ćevapa koji su ostali napravila mini ćuftice u crvenom umaku) i obavezno – odvajanje otpada.
