Inače ne volim pisati tekstove o ljudima koji su temeljeni na tuđim informacijama, a ne direktno od osobe o kojoj pišem, ali ovo je Sade i o njoj treba postojati tekst na ovom blogu. Jer, što je Dan žena bez Sade?
Pogledala sam i neke od rijetkih intervjua koje je dala za medije. U njima zrači mirnoćom, dostojanstvenošću, distancom i s moći postavljanja granica, ali je ujedno i iznimno iskrena i duhovita. Down to Earth, ali s onim nečim božanskim u sebi.
Mislim da je to najbolji opis koji za nju mogu dati.
Zašto je smatram inspiracijom to the core?
Zato što je u ovom svijetu, koji zaista svašta traži od nas, posebno od medijski izloženih osoba, ostala svoja. Od početka do kraja dosadašnje karijere (optimist u meni se nada da će se još koji put pojaviti negdje, s nečim).
I’m uneasy with fame so I do my best to avoid places that will bring me more attention.
Bezvremenski stil, posebnost, sofisticiranost i vokalna prepoznatljivost samo su neke od karakteristika koje opisuju jednu i jedinu Sade Adu, punog imena Helen Folasade Adu.
Ova horoskopska Jarčica rođena prije 65 godina u Ibadanu (Nigerija), vrhunac je karijere doživjela već u svojim dvadesetim godinama, kada je bila na čelu glazbene grupe Sade kao kantautorica, skladateljica, producentica.
I always see myself as much more of a musician than a celebrity.
Njihova glazba isprepletena je sanjivim melodijama soula, smooth jazza, R&B-ja, funka, sophisti-popa, pa i latina. Prednost su dali kvaliteti, a ne kvantiteti, što pokazuje činjenica da su u više od 40 godina glazbene karijere imali „samo” šest albuma i povodom njih održali sveukupno šest turneja.
Moglo bi se reći da je moto benda bio – manje je više (i time su bili pomalo rebeli, jer se za 80-e baš i ne može reći kako je manje bilo više), a postoji i jedna značajna činjenica koja opisuje Sade kao osobu, ali i kolegicu – kada je potpisivala samostalni ugovor za diskografsku kuću Epic Records sa sobom je povela i ostale članove benda (te godine bend je nazvan Sade), i to je bio njen uvjet prije potpisivanja ugovora.
U djetinjstvu provedenom na selu kod bake i djeda u Velikoj Britaniji, nakon povratka iz Nigerije s majkom Britankom i bratom, izjavila je kako joj je knjiga bila najbolji prijatelj, a u tinejdžerskoj dobi je otkrila svoju ljubav prema modi. Završila je studij modnog dizajna u Londonu.
Foto: Pinterest
Jedan od mnogih razloga zbog kojih štujem njen lik i djelo je izjava da sve dolazi u svoje vrijeme te kako bi čovjek sazrio kao umjetnik, prvo mora sazrijeti kao osoba. Također, svoj je privatni život zaista i držala privatnim, što se mnogima nije sviđalo. Tko ih pita! 🙂
I have no technical training and am completely uneducated in music.
Izaak Theo Adu njen je transrodni sin, kojeg je rodila s 38 godina i koji često na svojim društvenim mrežama zahvaljuje majci na svemu što je napravila za njega i druge.
U cijeloj karijeri imala je jedan „skandal”, kad se opirala uhićenju zbog brze vožnje na Jamajci 1997. godine, a tamošnji policajac ju je potom tražio mito, što je odbila platiti. Slučaj se dalje provlačio po sudu (kažu pronađene informacije), na kojem se nije željela pojaviti, te je čak dobila zabranu za ponovni ulazak u zemlju. Uz to, otvoreno je priznala svoju ljubav prema marihuani, za koju je izjavila da je njeno kreativno gorivo.
Whatever I’m doing, I’m in that moment and I’m doing it. The rest of the world’s lost. If I’m cooking some food or making soup, I want it to be lovely. If not, what’s the point of doing it?
Upravo ovaj njen posljednji citat najbolje opisuje ono kakvu je vidim – osobu koja pretežno živi u meditaciji, vodi ljubav sa životom, prisutna je, a opet izrazito otvorena za primanje ogromne količine inspiracije. Koja je tu inspiraciju znala i zdravo kanalizirati.
Svoju ljubav prema modi nikada nije zapostavila – minimalizam, otvorena leđa, velike naušnice i narukvice, kožne rukavice, dolčevite, traperice visokog struka, košulje, crveni ruž, sve su to bile odlike njenog stila.
O njoj su se izmišljale činjenice zbog toga što je svijetu davala onoliko koliko je htjela, s dozom i taman, bez ikakvog pretjerivanja, štoviše. Zanima me kako bi Sade Adu funkcionirala da danas tek započinje svoju karijeru. Tko bi vodio njene društvene mreže, bi li je uspjeli natjerati da reklamira određene proizvode, bi li je pustili na miru ili bi svi mobiteli bili uprti u nju svakodnevno? Kako bi to utjecalo na njeno mentalno zdravlje? Bi li se snašla u ovom današnjem kupusu svega i svačega?
Nekako ipak vjerujem da bi se ona snašla – i ostala svoja, uz pregršt coolness faktora ili jednostavno – odlučila ne započeti glazbenu karijeru u današnjem svijetu. Srećom za nas, Sade je započela svoju blistavu karijeru baš onda kad je i trebala. I postavila visoku ljestvicu profesionalizma u medijskom svijetu, koju teško da će netko uspjeti oboriti danas.
Foto: Pinterest