Meni je u mom mikrosvemiru superiška. No, svakodnevno se taj mikrosvemir susretne s drugim mikrosvemirima. Nerijetko se sudare, a znate kako to biva sa sudarima – nakon njih smo (barem mrvicu, ovisno o njegovoj jačini) u šoku. Svi ti naši mikrosvemiri čine ovaj svijet, a ja ti, Svijete, moram priznati da mi se ipak dosta često gadiš. Iako to tebe previše ne tangira, sad ću ti i objasniti zašto.
Foto: Pexels
Jednom se razboljela jedna princeza i s obzirom na to da nije mogla biti na tradicionalnoj fotografiji sa svojom djecom, netko se od njenih dosjetio fotošopirati je na fotografiji. Puno mikrosvemira je to prepoznalo, pa krenulo ismijavati princezu, zbijati šale i generalno provoditi super vrijeme uz pivicu komentirajući ta za svijet vrlo važna aktualna zbivanja. Onda se princeza oglasila da je teško bolesna. I najednom su vrckavi komedijaši počeli plakati u svoje pive.
Jednom je jedan redatelj režirao serije o bitnim temama u hrvatskom/regionalnom svijetu i progovarao je vrlo hrabro o onome što nas okružuje. Kakav car! Jedna od posljednjih koju je snimio progovarala je o iskorištavanju djevojaka, svijetu droge, prostitucije i kriminala. Onda se najednom, kao korona, počela širiti vijest da je on taj koji je volio učestalo šmrkati, ali i ugnjetavati mlade djevojke. Treba teško zarađeni novac javnih pristojbi i potrošiti kako spada, znat će oni koji žive u političkom mikrosvemiru o čemu se radi. Kako kaže ona: U postolara… O tome se, naravno, oglasio putem društvenih mreža, za sve okrivivši svoju tešku ovisnost (?), nije mu bilo lako, puno je radio, trebao se isprazniti, na što su mu mnogi lijepili srca i pisali romantične poruke. Iako u principu nisu ni znali o čemu se radi (?). Kada je cijela priča izašla van, opravdavali su se da su i oni ljudi od krvi i mesa te da i oni pogriješe. Tko zna što su u tom trenutku pomislili kontrolori leta.
Jednom je na jednom glazbenom natjecanju pobijedio netko tko se definira nebinarnom osobom. Iako je ta osoba pobijedila vrlo vjerojatno zbog političkih igara, jer ipak su to njihova natjecanja, naravno da se oplelo po toj osobi jer ipak je to netko tko je vidljiv, eksponiran, opipljiv. Pa su ga Hrvati nabijali na svoje binarne kurčiće, jer ipak nije pobijedio naš. U njihovim mikrokozmosima njihov je najveći. Šteta što ne znaju da Jonah Falcon ipak ima većeg, barem tako kaže Guinnessova knjiga rekorda.
Jednom je jedna mala zabačena zemljica živjela ispod kamena. Dok su neki drugi počeli napokon uvažavati ženski spol kao čovjeka također, u toj su se zemljici spominjali: Žena, Čov’k i more, pa se molilo, klečalo i prozivalo žene da prestanu nositi kratke hlače jer u takvim slučajevima ti ljudi duboko pate. A zamislite još i neobrijanih nogu na to (možda se Markićki samo ne briju noge, pa je složna s idejom), asti gospe griha i gadosti. Ti su performansi bili izuzetno opasni jer je s vremenom na vlast došao (u suradnji s onim drugima, jel’) i pokret prepun takvih duboko napaćenih ljudi ustiju umrljanih janjetinom i s onim košuljama na konja iz kojih su se prelijevale trbušine dok su masnim prstima tipkali djevojkama u kratkim hlačama: Lipas’, daj broj. Tko zna bi li ih uputili na abortuse u druge zemlje, ako bi im se slučajno zalomilo mimo supruginog znanja. Pratimo, ovaj Hodamo dalje.
Jednom je jedna nogometna groznica tresla cijelu Europu, kupovala se tona čipseva, piva, smokija, nogometnih rekvizita, dresova, trgovački lanci trljali su ruke, naši Mesije su nas iz utakmice u utakmicu spašavali od inflacije, (ne)vladajućih, poskupljenja životnih troškova poput najmova stanova, učili nas kako ne umlaćivati supruge i kako odlagati otpad (…). Hrvatska vaterpolska reprezentacija u veljači je ove godine osvojila Svjetsko prvenstvo u Dohi. Vater šta? Ah, pa ak’ nije bilo na Jelačić placu, nije se ni desilo, kaj.
Foto: Pexels
Jednom ili najednom su se zato desili mentalni poremećaji kod djece, prema podacima iz prošle godine, više od 50 000 djece se u ovoj zemlji suočava s određenim stanjima poput depresije, anksioznosti i suicidalnosti. Najnovija analiza Američke liječničke udruge pokazuje da svaka deseta osoba između 5 i 24 godine diljem svijeta živi s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem. To ti je sada tako zbog tih mobitela, isto kako je i da od sljedećeg mjeseca cijena (naručene) mise više nije sedam nego deset eura. Zamislimo što bi se od ta tri eura za svaku naručenu misu moglo napraviti za djecu kojoj je potrebna pomoć u vidu terapeuta, stručne osobe, što im roditelji ne mogu priuštiti iz gore već navedenih razloga koje pokušavaju popraviti naši Mesije. Ali, nije ni do Mesija, oni su ionako samo pijuni koji rade svoj dooobro plaćeni posao, i njihovo je da se ne sićaju, dok se oni koji se sićaju odlično provode po susjednim zemljama čestito promičući pro-life pokret, mig-mig.
Foto: Pexels
I jedan za naše živote također vrlo koristan info – poslao je Hrvatski Telekom SMS poruku da možemo osvojiti loptu kojom i Vatreni igraju. Vražićak jedan, što nam nisi poslao da si dogovorio suradnju s našim dečkima, pa da po dobivenoj tekmi plaćate svim pretplatnicima po jedan mjesečni račun, a ne nam ovako virtualne pat(i)ke bacati, ccc.
Toliko o dosadašnjim zbivanjima u 2024., ima njih još pregršt (nepotizma, ogorčenosti i bezobrazluka koliko ti srce želi, moja Slavice), ali ipak treba znati po(d)vući crtu (neki navedeni akteri iz ovog teksta znat će o čemu se radi), pozdravljam vas iz svog slatkog mikrosvemira u kojem se ipak nadam da će mi se u ostatku godine ovaj svijet gaditi nešto manje.
