“Ooo, nova zuza”, s vrata sam doviknula Ivani, dobro mi poznatom licu riječkog Gardena, koju nisam vidjela već neko vrijeme.
“Otkad već!”, uzvraća s osmijehom. “Ima tome već, od 10. mjeseca”.
“Ooo”, iznenađeno zaključujem. Odlazim do hladnjaka, biram koji ću tofu kupiti i dolazim do blagajne.
“Ma sigurno se nešto promijenilo u tvom životu”, besramno ću. Sjetivši se njene duge plave kose, nadodam: “Mora se nešto jebeno dogoditi u životu žene da se odluči na takvu promjenu”. Jedno sam vrijeme radila u blizini Gardena, tako da tu simpa ekipicu smatram “svojima”. Inače zasigurno ne bih tako razgovarala.
“Bolje da ne znaš”, odgovara.
Otkud mi glupost u tom danu, morat ćete pitati Upravu vodovoda. Inače se zaista trudim promisliti o onome što ću reći. Tijekom razgovora koji smo vodile, odjednom se žarulja upalila. Ugrizla sam se za jezik.
Ivana je u svibnju prošle godine saznala svoju dijagnozu – zloćudni tumor dojke. Do tog saznanja ne bi došla na vrijeme da nije poslušala svoju ginekologicu, koja ju je uputila na mamografiju. Time joj je, kaže Ivana, spasila život.
Ona se čak i tada, saznavši dijagnozu, nije smatrala bolesnom. I zasigurno je to jedna od stavki koja joj je pomogla pri izlječenju. Druga je bila njen posao, koji je radila sve do operacije kvržice. Kaže da joj je posao pomogao da ne misli o svim mogućim negativnim ishodima.
Došla bih na posao, sve pripremila, zaključala dućan (malo kasnije bi došla kolegica u smjenu), prošla po terapiju do 10 sati. Uzela si onaj Bolt romobil na kojem sam i došla po kemo i vratila se raditi. Odradim i to je to.
Doma bi nastavila dalje s kućanskim obvezama, ali kaže kako su joj velika podrška bili muž i sinovi, kao i svekar i svekrva. Pomagali su koliko su mogli i znali. “Rekao mi je muž: “Da se to meni desilo umro bih jučer, a ne sutra. Ali je i nadodao da zna kakva sam ja i da ću to odraditi”, govori Ivana. Sinovi, koji su još maloljetni, i dalje ne znaju pravu dijagnozu. “Zapravo nisu ni osjetili, zato to nisu ni doživjeli. Rekla sam da ne želim da itko zna, ne želim da me netko žali jer me nema razloga žaliti zbog toga što sam ja dobro”. Iz tog je razloga i svojim dečkima zabranila da ikome pričaju da joj je nestala kosa. A to joj je zapravo i najteže palo, što joj je sva kosa otpala u roku tri dana, nakon što je započela s kemoterapijom.
Foto: Ivana je na dan kada smo imale ovaj intervju skinula periku i odlučila svijetu pokazati svoju novu frizuru
Liječnici su joj rekli da joj je organizam bio toliko pripremljen za suočavanje s bolešću, da imaju još jedino jedan takav slučaj zabilježen.
Rekli su da ne mogu vjerovati, čak od onih jakih četiri kemo koje moraš primiti prve i onih injekcija leukocita od kojih te svaka kost boli. I mene je boljelo, ali popila bih dva neofena i vozi dalje.
Ivana je istaknula kako je uvjerena da su joj suplementi koje je koristila uvelike pomogli ojačati imunitet. Zamolila sam je da podijeli s nama što je sve koristila. Pila je Biobran otkad je saznala za zloćudni tumor, kao i kroz cijelu terapiju. Tijekom kemoterapije, koristila je pšeničnu travu u prahu natašte i klorelu, u svrhu čišćenja tijela od kemije, a vitamin D, cink i tekući riblji kolagen za obnovu cijelog tijela. Također, tvrdi kako joj je pomogla i bioenergetičarka Valentina s tretmanima koje su radile, po potrebi, i na daljinu.
Kaže za sebe da je oduvijek pozitivna osoba, da stvari u životu nikad nije gledala crno, ali da su se znali dogoditi i oni dani, “kada je južina”. Onda bi pomislila zašto se to događa baš njoj, ili bi je prožeo osjećaj kako nema kraja liječenju. No, onda bi si rekla da je tako jednostavno moralo biti, da ne može sve biti “po crti” u životu, da ima i gorih stvari i nastavila dalje. “Imam karijes koji trebam iščeprkati. I to je to”, odlučno zaključuje. Govori da je takva od malih nogu te da je zahvalna roditeljima koji su je mentalno očeličili odgojem. A što bi poručila svakome tko trenutno proživljava slično?
Što bih poručila? Samo volja, snaga i optimizam… Ne klonuti nego gristi i grabiti dalje, 80 posto je glava, a 20 posto lijek.
Eto, što ti je snaga žene! Ivana, preventive radi, s obzirom da je njen tumor pozitivan odnosno postoji mogućnost da je pustio stanice po tijelu, ima još 14 terapija koje treba odraditi. Ali, ono najgore je iza nje.
Ivana, najveća ti hvala za ovaj intervju, što si svoje cijelo iskustvo tako otvoreno i hrabro odlučila podijeliti sa mnom, kao i svim čitateljima! Inspiracija si.
